Odgoj, roditeljstvo, dijete, priča, igre, komunikacija, odnosi

„su sastavnice koje redovito koristimo, samo je sad pitanje KAKO?“

Vjerujem da je malo onih roditelja ili ih gotovo nema, koji ne bi željeli imati samostalno, odgovorno, pristojno, snalažljivo i pametno dijete.

Još dok smo bili mladi, u adolescentskoj dobi, pa i kasnije, znali smo razglabati o tome kakvo će biti naše dijete kad ga jednog dana budemo imali. Pričali smo što sve treba poduzeti kako bismo imali dijete po našim uzorima ili receptu. Takve smo misli stvarali gledajući tuđu djecu kako se ponašaju i naše roditelje kako nas odgajaju, baš onako kako ne treba, mislili smo. Pretežito smo uočavali loša ponašanja i na temelju njih stvarali što ćemo raditi.

EVO NAS

Došao je i taj dan i taj trenutak kad smo postali roditelji i shvatili kako ovaj posao baš i nije lak. Kako sve ono što smo željeli da naše dijete bude ovisi o mnogi vanjskim čimbenicima od sustava i okruženja u kojem se naše dijete i mi nalazimo. Osim što nije lak nema nekih smjernica za slijediti, a ako i postoje nisu primjenjive na naš slučaj ili tek samo ponešto.

Naslušali smo se brojnih priča, kako od drugih roditelja tako i od brojnih stručnjaka. To što nas je glava zaboljela od savjeta i pametovanja, stvorili smo ili inat, pa radimo po svom ili toliku bespomoćnost da više ne znamo tko je ovdje dijete, a tko roditelj. Ona upravljaju nama, a mi smo i dalje bespomoćni. Nemamo ideje, no i dalje želimo imati pametno, snalažljlivo, pristojno i odgovorno dijete kojim ćemo se ne samo ponositi, već ćemo biti mirni što smo ga pripremili za život.

ODGOJ JE VELIKA RIJEČ

Roditeljima ne bi smio biti cilj samo odgoj. Cilj je nešto mnogo veće i dugotrajnije, a to je buduća odrasla osoba. Ljudi nemamo baš puno vremena, to će biti uskoro. Zavrnimo rukave i krenimo!

Kako i čime ćemo to postići neka se zove odgoj. Kako je odgoj vrlo širok pojam i u tu vreću zaista možemo mnogo toga s oproštenjem utrpati i prozvati imenom odgoj, ja sam razmislila i shvatila da će nam svima biti lakše i razumljivije kad to raščlanimo na par bitnih segmenata.

ODGOJ JE POSVUDA

Roditeljstvo je samo dio odgoja koji pruža roditelj. Složit ćete se sa mnom da našu djecu odgajaju i naše bake i djedovi, tetke i stričevi, sustavi u koje ulaze naša djeca, osobe koje rade u igraonicama, treneri, voditelji i usputni poznanici s kojima se susreću naša djeca putem koji se zove život.

Tako i vi kao roditelj utječete ne samo na odgoj svoje djece, već i na odgoj tuđe djece s kojom dolazite u kontakt.

Što sve možemo kao takvi napraviti, a da ostvarimo cilj koj želimo ostvariti.

PRIČA

Problem je prevelika povezanost djeteta s majkom i zbog toga dijete ne može ostvariti ono što je prirodno za njega. Igrati i družiti se s prijateljima odvojeno više dana. Zabrinutost koja se javlja kod djeteta i nemogućnost opuštanja, predstavlja njemu veliki problem s kojim se bori.

Kad bi mi kao odrasle osobe odbijali odlaske sa prijateljima na nekoliko dana kako bi se zabavljali, zbog opterećenosti kako će naša djeca izdržati bez nas, propuštali bi situacije koje su dobre za naše zdravstveno i psihološko stanje.

Kad to shvatimo, onda njihove probleme nećemo uzimati kao „dječje“ probleme. Naši problemi su isti, a nazivamo ih „odraslim“ problemima. Da rasčistimo! Razlika je u dobi, što znači da je samo komunikacija različita, tako jasno.

Majka koja je zainteresirana da pomogne svom djetetu i otvorena za suradnju. To je jako pohvalno, jer ako toga nemate u sebi, odustanite od svih mogućih radnji koje će vašom tvrdoglavošću postati bezuspješne. No, ako ipak želite ostvariti svoj cilj s početka ovog teksta, izgradite suradnju.

OPET PRIČA

U razgovoru sam saznala na koji način to majka do sada rješava. Priča priče!

Nema te osobe koja mi nije rekla da ne priča svom djetetu kroz razno razne primjere koji su se i njemu događale u životu. Onda su tu priče o sestri ili bratu koji su to riješili. Nastavite niz sami, jer ovakvih priča ima mnogo, a mogu se svesti na jedan nazivnik : „Pa pričam mu! Više ne znam što bi mu pričala! Trubim stalno jedno te isto i ne bi me poslušao……!“

PRIČA KOJA NE FUNKCIONIRA

„I zato prestanite to raditi!!!“

Krenimo u jednu takvu priču!

PROBLEM JE ODLAZAK U ŠKOLU U PRVI RAZRED:

Koza je imala malog kozlića. Došao je dan njegovog odlaska u vrtić jer je majka koza morala raditi i nitko s njim nije mogao biti kod kuće. Kozlić se jako bojao što ga čeka dalje u životu. Bilo ga je strah što tamo nikoga ne poznaje. Plakao je i inzistirao da tamo ne želi ići. Rekao je da će ići s majkom na posao i da će tamo biti miran. Majka mu je objasnila da tamo ne smiju biti djeca i da ostale koze isto imaju male kozliće koji idu u vrtić. Tamo će i njih moći upoznati, igrati se, zabavljati i steći će nove prijatelje. Došao je taj dan i kozlić je krenuo. Bilo je zanimljivo kako je primijetio da su i drugi bili preplašeni osm njega.Teta koja ih je dočekala bila je nježna kao i njegova majka i pomalo mu se dopala ta nova situacija. Ona im je pomogla da se međusobno upoznaju i naučila jednu igru tijekom dana. Sad se mogao bolje upoznati s drugim kozlićima. Vratio se doma i rekao mami kozi da jedva čeka sutra jer će ponovno ići u vrtić. Bio je sretan i shvatio je koliko se bespotrebno bojao.

“Nemojte više pričati ovakve priče!”

PROBLEM NIJE NESTAO

Bez obzira na ovakvu lijepu priču problem nije riješen.

Preporučujem iz vlastitog dugogodišnjeg iskustva rada s djecom da ovu priču ponovimo na drugačiji način.

Stopirajte priču rečenivom „Došao je taj dan i kozlić je krenuo.“, a završi je s rečnicom . „Vratio se doma i rekao mami kozi da jedva čeka sutra ponovno ići u vrtić.“

Zatim će te ostaviti djetetu upitnik iznad glave i postaviti izazov. A djeca vole izazove. Oni potiču igru, motivaciju i razgovor.

Služite se doslovce ovim riječima:

Recite djetetu:

“Čula sam tu priču ili pročitala na nekom portalu. Nisu je namjerno ispričali do kraja, nego su postavili jedno pitanje, a ja ne znam odgovor.

Što ti misliš koji bi odgovor mogao biti. Hoćeš li mi pomoći riješiti ovaj zadatak?”

A on glasi:

„Što se sve događalo ili što je sve kozlić napravio da se vratio doma tako sretan i da želi ići sutra ponovno u vrtić?“

Bravo, potaknuli ste dijete na kritičko razmišljanje i dopustili mu da uči kroz tuđe iskustvo.

KRTIČKO RAZMIŠLJANJE

Bitno je ono što ćete dobiti, a ne što želite. Dobit ćete razmišljanja svog djeteta bez vaše sugestije koju roditelji u svojim pričama nesvjesno unose.

Naše sugestije će nekada prihvatiti djeca jer u njihovom mindsetu već postoji slično tlo ovome što sugerirate.

Nemojte se stoga čuditi kada dijete napravi obrnuto. To nije znak da vas ne sluša ili da vam prkosi. Ono vas ne razumije jer nema plodnog tla za vašu sugestiju ili naredbu.

Manite se davanja sugestija! Izazovite dijete kao u igri i poslušajte koja sve rješenje vaše dijete stvara u svom umu.

IGRE

Djetetova majka me je pitala:

„A jeste li sigurni da oni nisu premali da bi mogli rješavati takve probleme, ja mislim da oni nisu za to još sposobni???“

Ovo je najveća zabluda ili uvjerenje koje ćemo sada zajednički razbiti.

Zamijenit ćete ga s novim uvjerenjem kojeg sam ja izgradila na temelju 25 godina iskustva rada s djecom.

Objasnit ću vam ga kroz jedan fenomenalan primjer:

U drugom razredu obrađujem novu nastavnu jedinicu na način da im ne serviram rješenja ili postupak u matematici koju je autor dao ili koju sam ja naučila na fakultetu. Ne, nikako.

Izazivam ih na ovaj način:

Moje riječi upućene njima:

„Kako sam se i sama uvjerila već više puta da ste izuzetno dobri i snalažljivi u matematici i da nema problema koji niste u stanju riješiti, ja bih da se malo poigramo kroz jedan izazov. Jeste li za?

Daaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

Danas ćemo naučiti nešto novo što nikada niste do sada radili. Napisati ću zadatak na ploči i baš me interesira na koje sve načine ćete ga riješiti. Ima nas 23 u razredu. O, koliko će to načina biti! Jedva čekam vidjeti ih i čuti. Jesmo li spremni?

Daaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa”

Svi su riješili na svoj način. Neki su dobili točne rezultate, a neki ne.

80% je bilo točnih i temeljili su se na ukupno 3-4 načina rada. Ispisali smo ih na ploču. Pogledali što je autor napisao u udžbeniku i shvatili da je to samo jedan od naših primjera. Zaključili da svatko ima pravo koristiti onaj njemu najbliskiji način i naučili kako smo svi različiti. Kako je naš mozak zanimljiv i kako bira svoj put k rješenju. Za njega ništa nije nerješivo.

Novo uvjerenje – da djeca su sposobna bića

Potrudite se pronaći ili izmisliti priče u kojima ćete potaknuti djecu na akciju. Neka budu svojstvena igricama. Vjerojatno ćete se manje čuditi zašto dijete ima potrebu igrati video igre. To je prirodna potreba našeg mozga. Mozak se voli igrati i voli izazove.

Učeći na taj način sa svojom djecom, prestat ćete ih savjetovat, jednako kao i svoje zaposlenike, prijatelje i partnere, a naučiti ih tako suptilno ostaviti na ivici problema kojeg mogu i sposobni su sami riješiti. 

Napomena: 

“Vidite kako je ova metoda široko primjenjiva”

Na ovakav način pristupanja odnosima ostvarit ćete cilj s početka:

„Želim imati pametno, odgovorno, kreativno, kulturno, ustrajno i samo pouzdano dijete.“

Ostavi svoj komentar ispod teksta, bio on pozitivan ili negativan. Time se ne opterećuj! On je samo informacija koju cijenimo! Hvala ti! KOMENTAR

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *